Sukob sa Kinom kao izborna strategija

Hladni rat Kina SAD
Vreme čitanja: 4 minuta

Kako se novembarski izbori za predsednika SAD približavaju, Tramp pokušava konfrontaciju sa Kinom da nametne kao jednu od ključnih izbornih tema. Odnosi između dve najveće ekonomije sveta već neko vreme su u padu, a tokom jula meseca dostigli su najniži nivo u poslednjih 40 godina. 

Krajem prošlog meseca američki državni sekretar, Majkl Pompeo, održao je govor pod nazivom „Komunistička Kina i budućnost slobodnog sveta“ gde je ocenio preko 40 godina saradnje sa Kinom kao grešku koja nije donela dobrobit za američki narod. Simbolično govor je održan u Predsedničkoj biblioteci Ričarda Niksona kome se pripisuje inicijalno uspostavljanje saradnje sa Pekingom. 

Insistiranje na trgovini

Dve države već duže vreme traže model kojim bi uredile međusobne odnose. Ekonomski razvoj dao je Pekingu samopouzdanje i resurse da nameće svoje viđenje međunarodnih odnosa na mestima kao što su Južno kinesko more ili Hong Kong, a „Inicijativa pojas i put“ proširila je uticaj na gotovo ceo svet. Istovremeno centralizacija moći u rukama Si Đinpinga i podrška države velikim preduzećima pokazali su da neće biti dalje liberalizacije društva ili uključivanja u svetski poredak uspostavljen od strane zapadnih država.

Ipak, sve do sada Tramp nije bio zainteresovan za suštinsku promenu odnosa. Trgovinski rat koji je pokrenuo sa ciljem promene kineskih trgovinskih praksi, završen je primirjem u januaru bez suštinskih rezultata. Prema knjizi bivšeg savetnika za bezbednost, Džona Boltona, cilj januarskog primirja je da iznudi veću kupovinu poljoprivrednih proizvoda od kineskog predsednika, kako bi Tramp osnažio svoju biračku bazu među farmerima sa srednjeg zapada.

Tokom mandata često je oslovljavao Si Đinpinga svojim prijateljem i rekao da se Vašington neće mešati u ukidanje autonomije Hong Konga ili narušavanje ljudskih prava Ujgura u Sinđangu, objašnjavajući da su to unutrašnja pitanja Kine i da im nije potreban savet ili pomoć Amerike.

Tramp VS Kina

Od izbijanja Covid-19 epidemije u SAD primetan je zaokret administracije ka većoj konfrontaciji po skoro svim pitanjima. Loša domaća reakcija i nepovoljni efekti na ekonomiju pretočili su se u pad rejtinga pred izbore. Od tada počinje Trampov zaokret ka većoj konfrontaciji često uz rasističko etiketiranje kao što su Kineski virus ili Kung Flu.

Menja se i retorika povodom položaja manjina u Sinđangu, a uvedene su sankcije za kineske zvaničnike koji vode kampove u kojima se pod prisilom zatvaraju Ujgri. Kao odgovor na faktičko ukidanje autonomije Hong Konga, poništen je povlašćeni diplomatski i trgovinski status koji je autonomni region do sada uživao. Zatvoren je kineski konzulat u Hjustonu pod optužbom da se koristi za špijunske aktivnosti. 

Kineskim studentima koji se povezuju sa kineskom vojskom se ukidaju vize, a postoji i pretnja da će se uvesti zabrana putovanja za članove Komunističke partije i njihove porodice kojih ukupno ima oko 270 miliona.

Na polju tehnologije bitka se takođe zahuktala. Tramp je dekretom zabranio popularnu aplikaciju TikTok zajedno sa kineskom mega aplikacijom WeChat koja je hibrid društvene mreže i aplikacije za plaćanje. Još uvek nije jasno kako će se zabrana odraziti na vlasnika aplikacije Tencet, koji ima vlasničkog udela u brojnim američkim kompanijama u industriji zabave.

Svi čekaju rezultate izbora

U svom govoru Pompeo je pozvao zapadne zemlje da se pridruže u oštroj reakciji protiv Kine, uz upozorenje da ukoliko želimo slobodan 21. vek, nasuprot kineskom 21. veku moramo prekinuti dosadašnju saradnju. Iako postoji konsenzus ka promeni odnosa sa Kinom, poziv nije naišao na veću podršku. Nakon 3 i po godine ignorisanja saveznika i vođenja unilateralne politike, većina zemalja će sačekati izbore i nakon toga odlučiti o svojoj strategiji. 

Ad-hok mera koje sprovodi Trampova administracija pravdaju se reciprocitetom, ali ne izgledaju kao promišljeni paket mera. Bez koherentne strategije i poziva saveznika da učestvuju u njenoj izradi, SAD neće privoleti druge zemlje da je prate.

Sa druge strane, Kina takođe tumači ove poteze kao predizbornu kampanju. Trudi se da odgovori sličnom merom, ali bez eskalacije daljeg sukoba. Tako je na zatvaranje konzulata u Hjustonu odgovorila zatvaranjem američkog u Čengdu koji su u sličnom rangu. Reakcija Pekinga je do sada bila uzdržana uz pozive na normalizaciju odnosa, ali bez znakova promene spornih politika. Pre radikalne promene odnosa, izgleda da će i kineska strana čekati rezultate izbora.  

Budućnost je (ne)mogući balans

Oštriji pristup prema Kini u finišu kampanje ima sličnosti sa strategijom iz 2016. godine Kina je tada označena kao glavni problem Sjedinjenih Država koji će Tramp rešiti. Za to vreme nije postigao mnogo osim dodatnog narušavanja odnosa bez opipljivih benefita. Carine koje je uveo su samo naštetile američkim proizvođačima kola, elektronike, ali i izvoznicima poljoprivrednih proizvoda. Najviše je oštećena američka srednja klasa koja sada skuplje plaća veći deo potrošačkih proizvoda, dok se teza o povratku poslova pokazala kao iluzija. Ukoliko ponovo iznenadi istraživanja javnog mnjenja i odnese pobedu na izborima, otvorena konfrontacija i uslovljavanje saveznika da biraju strane izgledaju neminovno. 

Protiv kandidat Džo Bajden se trudio da se drži dalje od ovog sukoba i da ne upadne u trku sa Trampom ko će biti oštriji prema Kini. Iako je kao potpredsednik često sarađivao sa Si Đinpingom i za sebe kaže da ga poznaje bolje nego bilo koji drugi državnik njegova kampanja bira druge teme. Na krađu intelektualne svojine za koju optužuje Kinu nudi pravljenje bloka između saveznika i zajednički pritisak na drugu najmoćniju državu sveta kroz Svetsku trgovinsku organizaciju. Bajdenova pobeda donela bi manje javno agresivan pristup prema Kini, ali je jasno da neće biti povratka na saradnju koja je obeležila period od Niksona do dolaska Trampa.

Kina je ozbiljan ekonomski i politički protivnik, pre svega imajući u vidu da njena ekonomija raste uprkos globalnoj recesiji u kojoj se zatekla i Amerika nakon krize prouzrokovane Koronom. Pritisak koji će se javiti i od strane američkih proizvođača poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, ali i automobila, biće ogroman zato što potražnja na domaćem tržištu pada. Balansiranje između ekonomskih, političkih i vojnih interesa će biti izuzetno izazovno ukoliko uopšte bude moguće. Tramp nema nameru da se miri, a sa druge strane Bajden ima jaku bazu kojoj se ljudska prava nalaze u vrhu prioriteta, ali još uvek je rano predviđati kraj godine. Možda vakcina pomogne oporavak ekonomije i izgledi u saradnji budu drugačiji. Kina zasigurno nije primarna tema oba kandidata iako Tramp bezuspešno pokušava da je nametne.

Comments

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *